Kada se u našoj okolini odvijaju neke promjene, kao što je pojava koronavirusa, to utječe i na naš obiteljski život. Djeca te promjene osjete, vide ih i o njima slušaju. Djeca obično vide ili čuju samo dijelove razgovora pa imaju nepotpune informacije koje zatim nadopune pomoću svoje mašte i tako kreiraju svoju verziju toga što se upravo događa. Njihove verzije su gotovo uvijek puno gore od onoga što se stvarno odvija. Zato je iznimno važno njegovati otvorenu i iskrenu komunikaciju s djecom i sve im objasniti primjereno njihovu razumijevanju i dobi. Neke od stvari koje bi dijete moglo pitati su što je virus, što je korona, hoće li se oni ili netko njima drag razboljeti ili umrijeti, zašto ne smiju dirati lice/ići u park/zagrliti baku, kako pranje ruku može pomoći protiv zaraze, do kada će ovo trajati, rade li liječnici na pronalasku cjepiva i još puno puno pitanja kojih se ne bismo ni dosjetili da bi ih dijete moglo postaviti. Moguće je da će nas dijete iznenaditi pa zato, da bismo mogli objasniti djetetu što se događa i kako to na njega utječe, moramo se i sami valjano informirati i razumjeti situaciju.

Kada se u obitelji događaju promjene, kada je promijenjen odnos između članova obitelji, narušeno zdravstveno stanje nekog člana obitelji ili izmijenjena poznata struktura dana, djeca mogu postati uplašena, ljuta ili tužna, mogu se osjećati nesigurno i usamljeno. Neke je promjene nemoguće izbjeći, ali je poželjno najaviti ih na vrijeme. Situacija s koronavirusom je nepredvidiva i odraslima pa vrlo malo toga možemo djeci najaviti na vrijeme. Svakako, važno je najaviti im promjenu čim za nju saznamo (npr. “Moguće je da će se zatvoriti škole. Ne znamo hoće li to značiti pauza od nastave ili ćete se školovati od kuće.”, “Od sljedećeg tjedna više nećeš ići u školu, ali to ne znači da je nastava gotova. Nastave će i dalje biti, ali ćete sudjelovati od kuće, putem računala. Zajedno ćemo vidjeti kako će to izgledati.”). Za vrijeme takvih nužnih promjena, koje djetetu mogu biti teške, preporuča se izbjeći bilo kakve druge promjene i što je moguće više zadržati ustaljeni raspored aktivnosti na koji je dijete naviklo. Time se zadržava veći broj očekivanih i predvidivih događaja, a to je u takvom osjetljivom razdoblju, gdje neke njima bitne stvari nisu pod njihovom kontrolom, djeci jako potrebno jer daje osjećaj sigurnosti. Upravo zbog narušenog osjećaja sigurnosti, uz opisivanje promjene i kako će to utjecati na djetetovu svakodnevicu, jednako je važno izgovoriti djetetu što se sve neće promijeniti (npr. vrijeme za slobodnu igru, zajedničke večere i sl.).

Korisno je jačati i pružati sigurnost kroz jasan raspored dana, najavu promjena, pojačano pružanje ljubavi i nježnosti, osiguravanje svakodnevnog provođenja zajedničkog vremena u igri ili bilo kojoj drugoj aktivnosti. Važno je pokazati istinsko zanimanje i brigu za djetetovu patnju i pitati ga možemo li nešto napraviti da mu bude lakše. Korisno je od djeteta čuti što bi mu moglo pomoći da se osjeća bolje i zatim mu to pružiti ako je moguće. Ako nije moguće, možemo pokazati djetetu da ga razumijemo, objasniti da sada nije moguće udovoljiti njegovu zahtjevu i dati alternativu (kada će to moći ili što može umjesto toga). Primjerice: “Vidim da ti nedostaju prijatelji i znam koliko ti znači vrijeme provedeno s njima. Jako je važno da ne ideš na igralište dok postoji opasnost od virusa. Ako želiš, mogu dogovoriti da se vidiš s prijateljima preko interneta.”. Kada djeca imaju nedostatak osjećaja kontrole, dobro je jačati im taj osjećaj kroz nuđenje izbora i mogućnosti odluke za one stvari za koje su kompetentni donositi odluke (npr. od dva ponuđena ručka izabrati koji bi radije danas, izabrati odjeću koju žele obući, odlučiti koju igru igrati u zajedničkom vremenu i slično).

Kako djetetu objasniti da zbog koronavirusa ne možemo biti svi na okupu i pomoći mu da se nosi s neugodnim emocijama?

Situacija s koronavirusom u nekim obiteljima može dovesti do promjene u strukturi dana, ali i načinu i količini vremena koje roditelj provodi s djetetom (posebno roditelji koji sada pojačano rade ili koji moraju biti u samoizolaciji).

Iznimno je važno djeci objasniti sve događaje koji se odvijaju u obitelji jer djeca primjećuju, vide i čuju neke aspekte situacija, a informacije koje im nedostaju često se ne usude pitati nego ih nadopune idejama iz njihove mašte koje mogu biti uznemirujuće te pojačati strah, tugu ili ljutnju. Zato je nužno da od odraslih, posebno roditelja, čuju potpun i istinit opis situacije primjereno djetetovom razumijevanju i dobi. Takve razgovore je najbolje obaviti tako da je prisutna cijela obitelj. Možemo podrazumijevati da dijete vidi i razumije situaciju onako kako je mi vidimo, no djeca događaje gledaju drugim očima, nešto što je u našim očima mala prepirka, djetetu može pobuditi strah da se roditelj neće vratiti doma s posla i slično. Nije iznenađujuće ako se dijete roditelja koji u ovoj situaciji prekovremeno radi ili je u samoizolaciji osjeća napušteno, tužno, ljuto ili uplašeno. Nužno je objasniti djetetu što se događa, zašto roditelj sada ne može biti uz njega i kada će moći. To vrijeme koje čeka na druženje s roditeljem, djetetu može biti iznimno teško. Kako bismo mu olakšali, možemo mu najaviti neku ugodnu aktivnost koju će s roditeljem raditi kada dođe taj trenutak, kako bi se imalo čemu veseliti. Možemo zajednički križati dane, izrađivati nešto za roditelja koji mu nedostaje, pisati mu pisma i slično. Od pomoći mogu biti i terapeutske priče i slikovnice, kao i priče na određenu temu koju dijete prorađuje. Roditelj može i sam osmisliti priču kojom će djetetu prenijeti poruku o važnosti čuvanja zdravlja, o neugodnim osjećajima kada nam netko nedostaje, o životu u karanteni ili bilo čemu što bi djetetu moglo pomoći u razumijevanju situacije i proradi emocija. Prilikom kreiranja takvih priča možemo odabrati da glavni likovi budu zamišljeni (mudra sova, nestašni slonić, plašljivi mišić, cvrkutava ptičica i slično) ili ih utjeloviti pomoću plišanih igračaka, lutkica za prstiće, lutaka napravljenih od raznih materijala i slično. Moguće je odigrati i malu predstavu. Što god prepoznate da vašem djetetu odgovara. Preporučamo da, ako ste u mogućnosti, nabavite ili osmislite set za liječnika kojim bi se dijete moglo igrati. Djeca kroz igru najlakše razumijevaju situaciju i prorađuju svoje emocije vezano za nju. Moguće je da će dijete zauzeti ulogu liječnika i liječiti igračke ili vas, a moguće je i da će od vas tražiti da budete liječnik i njegujete ga. Dozvolite djetetu da vodi igru i u tome ga slijedite.